
Međusobni odnosi između ljudskih bića se zasnivaju na samo dvije osnovne stvari. To su razum i sila. Ako želiš da u nešto povjerujem ili da nešto učinim za tebe, onda pred tobom stoje dva izbora. Ili me u to moraš uvjeriti argumentima, ili pod prijetnjom upotrebe sile. Bez iznimke, svaka interakcija između ljudi spada u jednu od ove dvije kategorije. U istinski suvremenom, kulturnom, moralnom, civiliziranom društvu, ljudi međusobno interagiraju isključivo kroz uvjeravanje. I baš kao što je u jednoj vrsti društva vatreno oružje jedina stvar koja dovodi u ravnopravni položaj sitnog bolesnog sedamdesetogodišnjeg starkelju i ogromnog nabildanog dvadesetogodišnjeg snagatora; tako je u drugoj vrsti društva znanje faktor ravnoteže, onaj tko ne posjeduje znanje je de facto nenaoružan, na milosti i nemilosti suprotne strane. U sukobima u kojima se ne koristi upotreba sile, pobjedu na štetu protivnika odnosi argumentima bolje naoružana strana. Razlog zbog kojeg sam u jednoj vrsti društva naoružan pištoljem, a u drugoj znanjem, nije taj što tražim svađu već upravo suprotno, želim biti ostavljen na miru. Pištolj i znanje u mom posjedu ne znače da se bojim, već da se ne želim bojati. Pištolj i znanje me ne limitiraju nego mi otvaraju puteve, stoga je ovisno o kojem od dvije vrste društva se radi, biti naoružan pištoljem ili znanjem civilizirani čin.
Prave informacije u rukama protivnika predstavljaju potencijalni poraz, zbog toga je "operacija dezinformacija" dovedena do savršenstva. Idealna dezinformacija je 95% točna. Tajna njenog uspjeha leži u preostalih 5%. Svijet u kojem živimo vrvi od stručnjaka za dezinformacije. Stotine tisuća specijaliziranih službi i milijuni analitičara. Neki od njih su zaposleni na stvaranju dezinformacija, a neki od njih pokušavaju razotkriti dezinformacije drugih. Analitičari rade u zasebnim, odvojenim odjeljcima. Iako su ponekad njihovi uredi povezani s drugim odjeljcima na tom području, uvijek su odvojeni od cjeline. Svaki analitičar ima jedan komad slagalice, nitko nema sve dijelove. Zatim smo tu i mi, 7 milijardi običnih smrtnika. Nitko nema 100% točnu informaciju osim onih na samom vrhu. Kako znati da li je nešto istina ili dezinformacija? Gotovo nemoguće kad nikom ništa ne možeš vjerovati. Jedini izlaz je da čovjek razvije vlastitu intuiciju i sposobnost razlučivanja. Pišem ovaj članak kao osobni prilog službenom zahtjevu za odgovorom upućen svima koji imaju utjecaj na oblikovanje javne svijesti pod naslovom "Novac I Mentalna Higijena".