"Ostat će zabilježeno u povijesti da najveća tragedija u ovom periodu društvene tranzicije nije oštra galama zlih ljudi već gromka tišina dobrih ljudi", Martin Luther King.

Nije li zanimljivo primijetiti da je na početku 20-og stoljeća odnos prosječnog čovjeka prema konceptu 'Država' u principu savršena kopija njegovog odnosa prema konceptu 'Crkva' u, na primjer, 1500-oj godini. Država je u tim davnim vremenima bila daleko slabija institucija od Crkve. Generacije su se tada formalno i na dokumentirani način rađale pod Crkvom, baš kao što se sad ljudi rađaju pod Državom. Isto kao što je nekad masama bio nametnut porez u svrhu pružanja podrške Crkvi, stanovništvu su danas natovarene porezne obaveze u svrhu pružanja podrške Državi. Onda je narod morao prihvaćati službenu teoriju i doktrinu Crkve, općenito se ponašati onako kako mu se kaže; sad je prinuđen pridržavati se identičnih sankcija nametnutih mu u ime Države. Ako je onomad čovjek bio neposlušan, Crkva se zadovoljavala stvarajući mu odgovarajuću količinu problema, baš kao što to danas uobičava Država. Uprkos svemu, čini se da za saznati nešto više o instituciji koja zahtjeva njegovu lojalnost, današnji građanin Države nije zainteresiran ništa više od mjere u kojoj je za to nekad bio zainteresiran građanin Crkve. I evo ga tu gdje je, prihvaćajući za njega otvoren mu račun. Sve što su građani Crkve postigli pobunivši se nekoliko puta, bilo je to da su jedan model Crkve zamjenili drugim modelom Crkve; danas građani Države ponavljaju potpuno istu stvar mjenjajući jedan model države drugim. Do postavljanja pitanja o Crkvi i Državi kao instituciji, nije došlo ni nekad ni sad.

Koja je prava priroda institucije što u ovim trenucima, svi smo tome živi svjedoci, ispoljava gotovo neograničenu moć?

Narod je taj koji proizvodi bogatstvo jedne zemlje. Novac postoji zato da bi se olakšala razmjena proizvoda i usluga proizvedenih od strane građana, stoga valuta ima vrijednost samo zbog toga što je ti isti građani prihvaćaju, upotrebljavajući je kao sredstvo razmjene. Zbog toga je novac narodni! Banke ne proizvode nikakvo stvarno bogatstvo, one proizvode samo simbole mjernih jedinica za dobra i robe namjenjene razmjeni. Banke iz ničeg stvaraju naš novac, nezakonito prisvajaju vlasništvo nad njim i poslije nam ga posuđuju izvlačeći iz toga ogroman kamatonosni profit.

Zašto suvereni građani na vlastitu štetu dozvoljavaju ovu prevaru? Nije li za njih monetarna reforma od primarnog i vitalnog značaja?

administrator ha scritto:


administrator ha scritto:


Slovenija ide u stečaj? Za sanaciju banaka zbog loših kredita državi će trebati do 8 milijardi eura

Jutarnji.hr - 06 kolovoza 2012

Najnovija europska briga postala je Slovenija i mnogi smataju da je najizgledniji kandidat da postane šesta zemlja kojoj treba pomoć fondova za sanaciju. Takve je procjene dodatno podgrijala odluka agencije Moody’s da smanji rejting zemlje za tri stupnja, na tek dvije razine iznad šekulativnog razreda koji se naziva i smeće.

Glavni problem je loše stanje triju vodećih banaka - Nove ljubljanske banke, Nove kreditne banke Maribor i Abanke - te visoki proračunski deficit. Iznoseći procjenu ekonomista Jože Damijana, njemački Spiegel navodi da bi nenaplativi krediti slovenskih banaka mogli doseći između 6 i 8 milijardi eura. U slučaju da čišćenje bilanci banaka preuzme država, slovenski proračunski deficit dosegnuo bi 20 do 28 posto BDP-a. Toliki manjak u proračunu do sada je zabilježila samo Irska u jeku financijske krize. Postavlja se pitanje kako će Vlada financirati toliki deficit, s obzirom na očekivani rast cijene zaduživanja, a prema procjeni Damijana, prinosi na obveznice mogli bi porasti na čak 12 posto.

Umirivanje tržišta

Ministar finacija Janez Šušterčić rekao je za Reuters da Slovenija neće trebati sanaciju još barem godinu dana, a vjerojatno ni nakon toga, jer je osiguran potrebni novac za stabilnost banaka. U idućim mjesecima u planu je pronalazak strateških ulagača, a država će u svakoj banci zadržati “samo” 25-postotni udjel. No, sklonost slovenskih političara da banke drže pod svojom kapom na kraju ih je skupo stajala.

U pokušaju da umiri tržišta Šušterčić je naveo i odlučnost Vlade da javni dug zadrži na oko 50 posto BDP-a. Još 2007. godine Slovenija nije ni imala manjak u proračunu, a lani je dosegao 6,4 posto BDP-a. Zbog pogubnih posljedica krize zaduženost zemlje snažno je porasla.

Dužnička spirala

Bivši guverner France Arhar rekao je da “treba napraviti sve da izbjegnemo traženje financijske pomoći”. Jer, to bi značilo odricanje od samostalnog donošenja ekonomskih odluka, dodatno povećalo cijenu kredita na tržištu i otežalo život običnih građana u Sloveniji. S njim se slažu mnogi u zemlji, no ekonomisti poput Damijana smatraju vrlo izglednim da će Slovenija morati tražiti pomoć jer zemlja već ulazi u “grčko-španjolsku” spiralu.

Srozavanje uvjeta za poslovanje

Sloveniju ne muče samo financijski problemi, već i sporo provođenje reformi te slabo stanje ekonomije. Na ljestvici konkurentnosti pala je sa 45. na 57. mjesto. Pritom se posebno ukazuje na probleme poput restriktivnog tržišta rada, neučinkovite birokracije i ograničenog pristupa kreditima. Ekonomija je snažno ovisna u izvozu, a njegova struktura nije osobito dobra. Ove godine BDP će pasti dva posto, što je najlošiji rezultat među zemljama Nove Europe.

Tsunami stečajeva širi se Amerikom: Gradovi bankrotiraju, nemaju novca ni za mirovine

U saveznoj državi Michigan čak sedam lokalnih uprava nalazi se pod kriznom upravom. Slučaj je trenutačno na sudu jer je pokret Stand Up For Democracy tražio da se provjeri zakonitost takvog postupka. Problem je što tehnička uprava donosi sve odluke i u potpunosti marginalizira političare.

05.08.2012 Dnevno.hr

Osim sve većeg broja Amerikanaca čiji je životni standard pao ispod granice siromaštva, žrtve velike gospodarske i financijske krize su i američki gradovi koji ne mogu podmirivati obveze prema vjerovnicima, uključujući i isplate mirovina bivšim službenicima. U posljednje dvije godine bankrot je zatražilo 27 gradova i općina. Posljednji u nizu je San Bernardino, treći po veličini grad Kalifornije. Grad je službeno proglasio stečaj u srijedu zbog duga od jedne milijarde dolara prema vjerovnicima, uključujući i zaposlenike gradske uprave Članovi gradskog vijeća utvrdili su da grad na računu ima još samo 150.000 dolara.

Imovina grada, udaljenog oko 90 km od Los Angelesa, procijenjena je na iznos ukupnog duga, oko milijardu dolara. Patrick J. Morris, gradonačelnik San Bernardina izjavio je kako se većina duga odnosi na neisplaćene mirovine i naknade za zaposlenike kao i neisplaćene obveze prema skupini zaposlenika s kolektivnim ugovorima. U posljednja dva mjeseca gradovi Stockton i Mammoth Lakes također su ispunili zahtjev za aktiviranjem Članka 9 o stečajnoj zaštiti. Stockton, koji je poput San Bernardina pretrpio slom tržišta nekretnina karakterističnog za južnu Kaliforniju, stečaj je proglasio u lipnju, postavši do tada najvećim američkim gradom koji je proglasio bankrot.

Proglašenjem stečaja pokušavaju zaustaviti tužbe koje pokreću građani

Međutim, i ostali gradovi u Kaliforniji su u velikim financijskim problemima, pa je vrlo vjerojatno da val stečajeva gradova nije okončan. U pitanju su isplate mirovina, posebno za pripadnike policije i vatrogasce. U drugim kalifornijskim gradovima, ali i općinama diljem SAD-a, isplate mirovina dogovorenima u stara dobra vremena prije krize, ostavile su pustoš u proračunima uslijed sloma tržišta nekretnina i visoke stope nezaposlenosti. Ovaj grad od oko 210.000 stanovnika proglasio je fiskalnu krizu prošloga mjeseca nakon izvješća da je lokalna vlada ostala bez sredstava uz predviđanja da će proračunski deficit u fiskalnoj godini koja je započela 1. srpnja iznositi čak 45 milijuna dolara. Proglašenjem stečaja, američki gradovi pokušavaju zaustaviti tužbe koje protiv grada pokreću građani sve do kraja stečajnog postupka.

Ipak, to ne znači da će sudac odobriti zahtjev za proglašenjem stečaja. Od oko 640 zahtjeva za pravima iz Članka 9 od 1937., odbijena je trećina. U sva tri kalifornijska stečajna slučaja pomno će se istražiti jesu li gradovi doista u tako velikim teškoćama. Neki vjerovnici u slučaju Stocktona tvrde da se gradu ne bi smio odobriti stečaj. Izdavač obveznica Assured Guaranty iz Bermuda, žalio se da je Stockton prestao isplaćivati dugovanja ulagačima, dok je s druge strane nastavio uplaćivati u CalPers, kalifornijski državni mirovinski sustav.

Tehnička uprava donosi sve odluke i marginalizira političare

Na službenim stranicama lokalne uprave governing.com vodi se detaljna evidencija financijskog stanja u američkim gradovima i općinama. Karta pokazuje točne lokacije općina i gradova i okruga koji su zatražili primjenu Članka 9 od 2010. godine. Gradovi i okruzi označeni su crvenom bojom, a općine sivom. Neke zahtjeve sud je odbacio.

U cijeloj priči zanimljiv proces vodi se u saveznoj državi Michigan, gdje se čak sedam lokalnih uprava nalazi pod kriznom upravom. Slučaj je trenutačno na sudu jer je pokret Stand Up For Democracy tražili da se provjeri zakonitost takvog postupka. Problem je što tehnička uprava donosi sve odluke i u potpunosti marginalizira političare. Protivnici zakona o kriznoj upravi tvrde da je zakon nedemokratski jer guverneru daje ovlasti da uklanja izabrane dužnosnike u gradovima s financijskim poteškoćama i školskim distriktima te neizabranim kriznim upraviteljima daje ovlasti da otkazuju kolektivne ugovore.

Rob Gray, American Open Currency Standard - Izvršni Direktor:
Tko je vlasnik svjetskog duga?

Ono što je sigurno je to da je totalitarna ideologija umjesto obećane slobode i šarenila izbora ponovo proizvela katastrofu za radnu populaciju. Invazijom na eter koordiniranim bombardiranjem iz svih oružja za masovnu distrakciju, zadnjih je desetljeća ostvarena dominacija financijske ekspanzije kroz koju je do svetinje uzdizan političko-ekonomski program uspio stvoriti dojam o izvedivosti dosezanja rajskog blagostanja vječnim i neograničenim financiranjem monopoliziranog dužničkog sustava. Iluzija je međutim kratko trajala. Osuđena na dugotrajno umiranje od gladi i žeđi apsurdnom presudom o obvezi na stvaranje dugova umjesto vrijednosti, nesposobna multiplicirati stvarno bogatstvo u kruhu i mlijeku na način na koji virtualna ekonomija multiplicira digitalne simbole, realna ekonomija je prijevremeno dokrajčena tsunamijem najmaštovitijih financijskih instrumenata.

Pohlepa je požderala školstvo i zdravstvo. Ubili su nam dostojanstvo i uskratili pravo na uživanje u životu. Povećali su poreze i srezali nam ionako već mizerne plaće i penzije. Prisvojili su naše domove. Oduzeli su nam još puno toga, ali nikad ne reci dovoljno - po receptu "za jednokratnu upotrebu", monetarni kapetani nas uz pomoć vlada pripremaju na nove oblike radne fleksibilnosti i daljnja odricanja i žrtvovanja.

Zbog svog vitalnog značaja za egzistenciju bilo kakvog oblika društvenog uređenja, tržište je oduvijek bilo primarna meta svih Očeva osnivača. Iz razloga što priroda slobodnog tržišta nije kompatibilna s prirodom piramidalnih društvenih struktura, razvoj slobodnog tržišta je kroz cijelu povijest redovno gušen raznolikim zakonskim dosjetkama. Komunizam je svima zabranio imati nešto, a kapitalizam je svima dozvolio imati ništa. Baš kao što je problem sa slobodom taj što su u njoj slobodni svi a ne samo neki, tako je i problem s modernim takozvanim "slobodnim tržištrm" taj što je zbog nepostojanja monopola globalna kriza u njemu nemoguća pojava. Iz oružja za masovnu distrakciju puca se iz sve snage: "Bilo jednom slobodno tržište, al' nikad se više ne ponovilo!

Sve je ljude moguće zavaravati neko vrijeme, neke je ljude moguće zavaravati čak i cijelo vrijeme, ali nije moguće cijelo vrijeme zavaravati sve ljude. Iako to nije nimalo lako, sve je više onih koji se iz Matrix dimenzije bude u drastičnu realnost. Ali što sad, kako dalje? S obzirom na to da je i najnaivnijima postalo potpuno jasno i očigledno da je političarima konačno istekao rok trajanja, pozornicu pomalo počinju zauzimati organizacije civilnog društva. Pobjeda? Ne, novi poraz. Ruka koja daje još uvijek jedna te ista i iznad ruke koje prima. Nebrojeno puta viđena repriza očajne perspektive: Sustav je mrtav, živio sustav!

Da se na lokalnom ili čak i na nacionalnom nivou neki nepredviđeni revolucionarni fenomen eventualno i dogodi, stvar ostaje izolirana, zapetljana i zarobljena unutar čeličnih okvira internacionalnog ljudožderskog ekonomskog sustava koji funkcionira na principu trajne ucjene.

Po meni, monetarna reforma i transformacija društva prvenstveno moraju predstavljati decentralizaciju i opće pojednostavljenje, na globalnoj razini